Danas živimo u vremenu kada ljudi bez ikakve odgovornosti pričaju, pišu ili na neki drugi način prenose neistine, poluistine, a ponekad i grube laži. Želja za nekakvim primitivnim senzacionalizmom (čak i kad se radi o tragičnoj smrti nekog djeteta), potreba da se uzme “muštuluk” tako što će se o nekome (po mogućnosti bitnom ili dobrom) ili nečemu nešto isključivo ružno prenijeti, i to na način da ti imaš ekskluzivu, podignuta je na ovim prostorima na nivo nacionalnog sporta, tako da ljudi sve više i više vremena provode u tračanju drugih, nalaženju ili izmišljanju njihovih mana, potvaranju tj. pripisivanju ljudima osobina koje oni kod sebe uopšte nemaju itd.

Iako je to pusto gubljenje vremena jer ništa dobroga ne donosi (a to vrijeme je moglo i trebalo biti iskorišteno za rad na vlastitom napretku, a time i napretku neke zajednice) istovremeno je i u svim svetim knjigama najstrože zabranjeno, a kazna koja se za to propisuje na onom svijetu je jedna od najtežih, a na ovom svijetu onaj koji to radi svrstava se u red sitnih duša koje se hrane tim napitkom gorčine i uglavnom  žive duboko nesretni i užasno neuspješni, jer im ta unutrašnja frustriranost i gorčina ne dozvoljava nikakav oblik napretka.

Uostalom narodna mudrost davno je ukazala na činjenicu po kojoj će sirće uvijek na kraju iznutra uništiti posudu u kojoj se nalazi.

Na početku je uvijek samo riječ. Zvuči bezazleno, ali riječ je poput malja, i za svaku izgovorenu čovjek će odgovarati. Zato se kaže, ko vjeruje u Boga i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.

Znamo mi to svi jako dobro…

Ipak, teško je iskorijeniti stare navike – neki to čak zovu i čaršijskom (ne)kulturom da se prilikom ispijanja bezbrojnih kafa što više ljudi i pojava olaje do besvijesti, pa onda svako doda još ponešto pikantno da začini tu čorbu i na kraju to dobije razmjere potpunog besmisla koje granici sa ozbiljnim ludilom.

Treba mudro koristiti vrijeme koje nam je u formi punomoći dato da ga koristimo do određenog časa u ovom našem prolaznom životu. Kada čovjek odluči da se prvenstveno bavi samim sobom, da  ne zavidi, da ne ogovara, da ne sluša, čita i ne gleda takve vrste nekonstruktivnih sadržaja, da ne gubi vrijeme na te i slične gluposti dolazimo do pitanja kako se zaštiti od najezde svih onih i online i uživo poznanika  koji nam žele prenijeti to “nešto “. U smislu jesi čuo, zar ne znaš, ja da ti kažem, tako ti je to, ma ja, vidiš ti to…

Još prije 2500 godina ljudi su definisali ovaj problem i pronašli genijalno i jednostavno rješenje koje su nazvali Test Tri Sita!

Priču prenosim u cijelosti kako slijedi:

Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:

”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”

”Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Da li si to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”

”Tri sita?”

‘Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?”

”Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”

‘Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”

”Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.”

”Dakle,” nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI.

Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”

”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”

”Dakle,” zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”

Napisao: Platon; prije 2.500 god.

Izgovorena riječ je odapeta strijela kojoj nema povratka. Zato budimo gospodari naših riječi, kako ne bismo postali robovi naših negativnih navika i postupaka.

Spoznajte, primjenjujte i širite dalje.

Znam da ne možemo promijeniti cijeli svijet ali siguran sam itekako da možemo I trebamo biti ona  promjena koju želimo vidjeti u njemu!