Jednako tako trebamo razloge za život, kao što trebamo i ono od čega živimo.

-Otac Pierre-

U fantastičnoj knjizi donedavno nepoznate francuske autorice Raphaelle Giordano znakovitog naziva „Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan“, glavna junakinja knjige žena srednjih godina koja naizgled ima sve ali osjeća duboku prazninu i neprestano zadovoljstvo sasvim slučajno nailazi na neobičnog doktora (rutinologa) koji joj nakon prvog razgovora postavlja još neobičniju dijagnozu „akutnog rutinitisa“ kojeg opisuje kao nedovoljno poznatu duševnu bolest od koje nažalost boluje sve više ljudi na svijetu, na Zapadu osobito. Simptomi su gotovo uvijek isti: nedostatak motivacije, kronično neraspoloženje, gubitak interesa i osjećaja, nesposobnost za osjećaj sreće usprkos obilju materijalnih dobara, bezvoljnost, umor…

Rutinitis se često od strane psihijatara i drugih stručnih lica pogrešno dijagnosticira ili brka sa različitim formama depresije a u osnovi riječ je o dvije potpuno različite stvari. U svojim ranijim kolumnama spominjao sam poznati „tunel vision“ sindrom. Radeći jedne te iste stvari svakog dana na istim mjestima i okruženjima, mi nesvjesno razvijamo tunelski način razmišljanja koji osim što nevjerojatno ograničava stupanj naše spoznaje istovremeno nas uvodi u opasnu zamku „konformizma“ gdje baš poput onog eksperimenta sa žabom i vrelom vodom postanemo nesvjesni promjena koje se oko nas dešavaju i kao takve pregazi nas vrijeme. Ali postoji i treća značajka ovog sindroma i upravo u njoj „tunel vision“ i rutinitis se sučeljavaju. Naime, kada nam svaki novi dan nalikuje prethodnom jako je teško ne imati sve gore navedene simptome a samim tim ostvariti i sreću u svakodnevnom životu. Velika je istina da prvo mi stvaramo svoje navike a onda naše navike oblikuju nas. Iako sam veliki pristalica razvijanja ispravnih navika jer duboko vjerujem da iste čine čak 90% naših uspjeha itekako sam svjestan da navike mogu biti i limitirajuće i da neke od njih veoma svjesno i ciljano treba razbijati postepenim ali sigurnim promjenama.

Henry David Thoreu davno je napisao kako se u osnovi ništa ne mijenja dok se mi ne promijenimo. Promjene dolaze iznutra i postepeno. Kako bi se oslobodili simptoma akutnog ili ne daj Bože kroničnog rutinitisa (a siguran sam da su se mnogi prepoznali u istima) potrebno je da primijenimo teoriju malih koraka počevši izvana prema unutra. Kao prvo predložio bih svima da urade jedno veliko „proljetno“ čišćenje svih prostora u kojima borave. Siguran sam da ćete iz kuće izbaciti nekoliko kilograma smeća u formi različitih bespotrebnih papira, predmeta, cipela koje ste prestali nositi, garderobe koja Vam više ne može, knjiga koje ste pročitali, lijekova koje ste prestali piti itd. Navedene stvari možete pokloniti onima koji su u potrebi i tako još više pojačati prekrasni osjećaj koje će to vanjsko čišćenje i oslobađanje u Vama probuditi. Nadalje, preporučio bih da promijenite rutu kojom idete na posao i sa posla, mjesta na kojima pravite pauze i uopćeno sve ono što Vam je svjesno ili nesvjesno postala rutina. Nakon ovih vanjskih promjena, vrijeme je da pristupite unutrašnjim tako što ćete voditi svakodnevno dnevnik svojih negativnih misli. Kada Vam naiđe negativna misao, jednostavno je zapišite i ne razmišljajte više o njoj (prosto je identificirate i kategorizirate). Nakon 7 dana pogledajte taj dnevnik i siguran sam da ćete primijetiti nekoliko „paterna“ odnosno obrazaca misli koji se neprestano ponavljaju uz manja ili veća odstupanja. Kako zamijeniti negativne misli pozitivnim osjećajima (jer osjećaj je mnogo snažnija energija od misli baš kao što je i negativno mnogo snažnija energija od pozitivnog, o čemu sam ranije pisao) objasnićemo u jednoj od narednih kolumna.

Na kraju zapišite na papir svoje pozitivne osobine i iste neprestano čitajte kako bi promijenili boju svoga unutrašnjeg dijaloga a samim tim i ono kako se osjećate ali i prema vani zračite odnosno reflektirate. Svojim klijentima koji se opredijele da upravo sa mnom rade „high performance“, life ili business coaching putem moje akademije za ovu vježbu na raspolaganje stavljam posebno osmišljen alat (u nedostatku istog Vama preporučujem korištenje rokovnika koji bi po svom formatu i izgledu trebao biti drugačiji od svih koje ste do sada koristili) koji ih poput preciznog sistema za navigaciju veoma brzo dovodi do željenog cilja. Nastojte gledati i vidjeti samo lijepo u svemu oko Vas te bar jednom u sedam dana uraditi nešto što niste nikada prije uradili. Inače, filozofija „firster“ u kojoj stalno iznova težite da uradite nešto po prvi put osvaja sve veći i veći auditorij u svijetu čemu i sam svjedočim u toku mojih mnogobrojnih putovanja kada srećem nasmijana lica ljudi koji želeći živjeti taj princip po prvi put putuju na neko mjesto ili rade neku naizgled ne tako veliku promjenu (npr. putuju vlakom na mjesto koje su do sada poslovno vozilom posjećivali nebrojeno puta).Primjenjujući ove jednostavne savjete na svakodnevnoj razini razbićete rutinitis i njegove ključne simptome i započeti svoj put u sretniji život dostojan istinskog življenja. Nemojte čekati – krenite odmah. Sretno na putu do sreće!