“Biti moćan je kao biti DAMA. Ako nekome moraš da kažeš da to jesi, onda nisi.”

-Margaret Tacher-

Nedavno na jednom od sveučilišnih predavanja  jedan od mojih studenata me pitao za stvarnu vrijednost diplome, odnosno koliko se u današnjem vremenu uopće više isplati trud kojeg oni konkretno ulažu da bi došli do zvanja kojeg diploma nosi?

Ovo pitanje je  posebno aktualno u današnjem vremenu hiperprodukcije diploma i titula na različitim edukacijskim ustanovama, od kojih su neke u najmanju ruku upitne reputacije i kvaliteta akademskog znanja kojeg pružaju svojim studentima.

Razmišljajući o ovom zaista zanimljivom i svakako aktuelnom pitanju, sjetio sam se Aristotelove izreke: „Progovori da te vidim!“. Ovim je veliki Aristotel želio reći da tek onda kada neko progovori možemo vidjeti koliko zaista zna, koliko je načitan i žargonski rečeno dubok.

Poznajem ljude koji imaju više desetina diploma iz poznavanja engleskog jezika, a da nisu u stanju na istom reći niti dobar dan, a kamoli se smisleno sporazumjeti! I kako će im sve te silne diplome koje im vise na zidu pomoći kada im sutra u nekoj stranoj zemlji možda i život bude zavisio od toga da na tom istom jeziku zatraže pomoć?

Tu se postavlja vječito pitanje: Šta je važnije, forma ili suština ?

Podsjetilo me to na jednu anegdotu iz moje rane mladosti. Kao tinejdžer sam trenirao karate i sanjao sam o danu kada ću imati crni pojas, što mi je na momente djelovalo kao nedostižno. A onda sam prilikom života u Njemačkoj u jednoj prodavnici sportske opreme našao različite crne pojase po cijenama koje su bile i više nego prihvatljive. 

Bilo je to nevjerojatno iskustvo! Iako sam više puta pitao prodavače želeći biti siguran na kraju sam dobivao uvijek jedan te isti odgovor

Nije mi trebao nikakav certifikat ili odobrenje – mogao sam ga jednostavno kupiti. I kada pogledate na prvu, zaista u vremenu u kojem živimo možete kupiti gotovo sve. Međutim, šta znači kupljeni crni pojas bez stvarne vrijednosti koju nosi sa sobom?

Apsolutno ništa, osim naravno činjenice da će vas neko ozbiljno namlatiti, a vi nećete imati vještinu da uzvratite adekvatno.

Ne znam da li sam ovime dao i odgovor na pitanje mog studenta sa početka posta. Dobivanje diplome ili bilo koje počasti bez realne „podloge“ odnosno utemeljenja u stvarnoj vrijednosti bez obzira što možda zvuči i patetično, nema nikakvog značenja i prije ili kasnije, vrati se kao bumerang.

Crni pojas sam po sebi ne znači ništa ako ga ne prate konkretna  znanja i praktične vještine.

Upravo iz tog razloga misija moje akademije je pružanje ,,funkcionalnih“ znanja ,dakle onog znanja kojeg znamo primijeniti i koje je kao takvo tržištu potrebno bez obzira gdje se to tržište nalazilo . Boraveći na Harvardu na specijalističkim studijama sobu sam dijelio sa jednim članom čuvene jevrejske porodice koja već stoljećima u svojoj zemlji stoji kao simbol ultimativnog bogatstva. Sasvim slučajno sam saznao da sim sto je bas kao i ja doktor znanosti da ima i završen zanat i to ni manje ni vise nego za pekara i zlatara! Objasnio mi je da tradicija njegove porodice nalaže da svi završe najprestižnije svjetske fakultete, da govore najmanje pet stranih jezika, da putuju i upoznaju druge i drugačije te da imaju završen zanat (ratovi i progoni kojima smo svjedočili kroz povijest naučili su nas da nam jedinu sigurnost u općoj nesigurnosti može dati samo fleksibilnost i posjedovanje sto većeg broja ,,opcija“ ).Zato danas kada čujete da je neko ,,kupio“ diplomu a još uvijek brka padeže kada govori, ili je možda kupio radno mjesto a da nema blage veze o poslovima koje treba obavljati, sjetite se ove priče o crnom pojasu. Možda ga je kupio i zavezao i hoda sa njim po gradu ali prije ili kasnije naići će neko (globalizacija, privatizacija, gubitak političke ili druge zasluge zbog kojeg je inicijalno i došao na tu poziciju, odgovornost za poziciju koju obnaša, od koje ga neće zaštiti to što nije znao itd.) koji će ga za sva vremena i na bolan način naučiti da jedini način da  nosiš crni pojas jeste da ga zaista i zaslužiš, i budeš svjestan da je potrebno jednom kada ga  sa pravom dobiješ, da se kontinuirano usavršavaš i treniraš da bi ga zauvijek bio dostojan. Tada nikome nećeš ni morati reći da to jesi ,sigurno će sami to veoma brzo zaključiti .

„Jer sve što dolazi lako ne traje dugo ,a sve što traje nikad ne dolazi lako.„